O izmjeni i dopuni Odluke o donošenju UPU-a naselja Delnice i podrućja poslovne zone K-1 i K-2

 

Poštovani gospodine predsjedniče!

Delnice su grad koji svojom poviješću, položajem i općim značajem za širu regiju i stanovnike Gorskog kotara traži stalnu brigu na očuvanju stečene tradicije i nadogradnju novih vrijednosti koje traži budućnost. Opći uvjeti, gospodarski, prostorni, odnosno ukupno rečeno životni, čine prostorno planiranje dinamičnom kategorijom podložnom stalnom preispitivanju realnosti predviđenog modela. Zato je inicijativa za izmjenu postojećeg plana hvale vrijedna, a provođenje postupka preko odluke organa Grada ima i svoj legitimitet.

No način kako se provodi daje pravo na sumnju, prvo: u dobru namjeru, i drugo: u ispravnost provođenja postupka.

Ako današnja percepcija centra nije u skladu s određenom u važećem planu treba je mijenjati, ali za taj čin potrebno je odraditi predhodne radnje koje uključuju: inicijativu pojedinaca ili grupe, kritičku analizu postojećeg rješenja i argumentirano obrazloženje novog prijedloga. Ići u promjenu i najmanjeg dijela UPU-a znači zahvatiti u integralno tkivo, što nameće promjenu i ostalih djelova Plana. Plan naselja ima zadatak uravnotežiti razvoj svih djelova naselja, a ako  izmjenom Plana mijenjamo sadržaj pojedinih zona, narušavamo njegovu osnovnu koncepciju.

Primjer: položaj tzv. kvartovskih trgovina, kojima je funkcija ravnomjerna opskrba svih dijelova naselja artiklima dnevne potrošnje (hrana, piće, sezonske delicije, sanitarni artikli), koji traže dnevnu ili mjesečnu obnovu zaliha. Te su trgovine nužne u opskrbnom lancu za normalno funkcioniranje naselja. Njihovo vlasništvo nije upitno (privatno, razumije se), ali pravilno planiranje broja i rasporeda trgovina mora zadovoljiti dva uvjeta: nelojalnu konkurenciju i mogućnost preživljavanja njihovih vlasnika, koji u dnevnom životu Grada imaju određenu ulogu. Velike trgovine – marketi,  opskrbljuju stanovnike na drugoj razini, s puno širim asortimanom i u većoj količini, zbog čega im nije mjesto u centru naselja (dolazak u trgovinu automobilom i potreba za namjenskim parkingom).

Problem autobusne stanice: htjeli mi to ili ne, autobusni promet ostat će glavni oblik prometovanja putnika na prostoru Gorskog kotara, jer naprosto ne postoji drugi način. Baš cestovne prometnice obilježile su Delnice kao centar Gorskog kotara. Putovanje željeznicom uvijek će biti vezano uz duže relacije, a interni goranski promet biti će isključivo cestama. Autobusni prijevoz u razvojnim planovima Grada zadržat će visoko mjesto, jer su Delnice bile i ostaju upravni centar šire regije, što podrazumijeva snažnu prometnu aktivnost. Sadašnje stanje u autobusnom prometu moramo stoga smatrati trenutnim, jer će se inicijacijom gospodarstva, a naročito turizma, to znatno promijeniti.

Ako se kroz taj kontekst promatraju buduće potrebe i ako se uvaže šestomjesečni nepovoljni klimatski uvjeti kad je upitno održavanje normalnih uvjeta korištenja i na postojećoj lokaciji, zaključit ćemo, da je primarni zadatak lokacije odrediti najbolje uvjete baš za autobusni kolodvor (u veličini koja se ocjeni kao dostatna), a drugi sadržaji, ako se inzistira na njima, moraju biti prilagođeni ostatku prostora.

Akutni problem rješenja prometa podjednako je prisutan radi li se o izmjeni cijelog UPU-a ili samo dijela centra, jer problem Delnica zove se Lujzijana na kojoj se miješa gradski, regionalni i magistralni promet, pa ako postoji stvarna volja riješiti problem prometa, onda treba izraditi Prometnu studiju koja će predložiti rješenja za: raskršće brodske ceste i Lujzijane kod benzinske stanice, raskršće Stari sud, spomenuto raskršće u centru i raskršće za Vučnik i Ploškovo, pa ćemo moći govoriti o protočnosti prometa i sigurnosti građana.

Apsolutno su neprihvatljive granice zahvata, po kojima u centru Grada, uz priče o modernom centru, ostaje vulkanizerski obrt s velikom otvorenom deponijom starih i novih guma. Urbanizam ne poznaje vlasništvo, pogotovo ne u centru naselja, gdje je prostor i suviše vrijedan da bi se koristio neracionalno. Zar nije trebalo ponuditi kompleksno rješenje, a vulkanizerskom obrtu ponuditi primjereniju lokaciju prihvatljivu i vlasniku i Gradu.

I kad govorimo o privatnom vlasništvu. Zar nije sumljivo, da je transakcija oko kupoprodaje autobusne stanice išla mimo znanja gradske vlasti. Na Gradskom vijeću, čak što više, predstavnik „Autotransa“ (dosadašnjeg vlasnika) obavijestio nas je, da je Grad odbio ponudu prvokupa. Ne vjerujem da je novi vlasnik (čije se ime na vijeću čak i tajilo) ušao u rizik kupnje, a da od strane Grada nije imao garanciju da može ići u izmjenu UPU-a i dobiti što želi. Zar nije čudan odgovor Gradonačelnika, da se tu radi o privatnoj kupoprodaji i da tu Grad ne može ništa. A Grad na to raspisuje promjenu UPU-a u svom trošku i to točno prema zahtjevu novog vlasnika, pa čak osigurava sredstva za obnovu i dogradnju infrastrukture.

U izraženoj nemoći da se na bilo koji način utjeće na korištenje privatnog vlasništva, pa makar bilo na mjestu od posebnog interesa za Grad, zar se smije dozvoliti da u taj prostor uđe nedovoljno provjerena firma, koja to zemljište može preprodati nekom za drugu namjenu, ili jednostavno obustaviti bilo koju aktivnost od značaja za grad na tom prostoru.

Zašto sumnja u dobru namjeru? Zato, jer neupućenost (u struku) i neznanje predsjednika Gradskog vijeća i Gradonačelnika ne može biti opravdanje za navedene rabote. Mogu tolerirati neukost i čak dobru namjeru nekih članova Gradskog vijeća i gradskih odbora koji kažu „neka se nešto gradi“, makar ne znam hoće li iz tih razloga dignuti ruku ili iz nekih drugih, ali kako razumjeti vodeće ljude Grada koji uporno ne žele čuti glas javnosti.

A „vox populi“ iliti „glas naroda“ znalački je utišan postupkom provlačenja cijele te investicijske igre kroz institucije sistema, dajući joj legitimitet. Sve je učinjeno; donesena je odluka o izradi, sklopljen posao (neposrednom pogodbom), javni uvid, i javna rasprava, a sad će sve biti i izgasano voljom vladajuće većine. Postupak po zakonu i izglasavanje na demokratskom nivou!. Smatram logičnim pretpostaviti da je Gradu stalo do mišljenja njegovih građana. Formalno možda, ali može li Vas kao prvog čovjeka na zaštiti demokratskih vrednota u Gradu, zadovoljiti javna rasprava kojoj su nazočila ukupno slovom i brojem 3 (tri) građana. To Vam neće biti sumnjivo jedino ako ste i sam akter neke zakulisne igre. No i to troje su nešto rekli, međutim zapisnika s te prezentacije naprosto nema. Ni na stranicama Grada, gdje je bilo obečano da će biti, ni u materijalima za Gradsko vijeće. Predsjednica Mjesnog odbora Delnica službeno je zatražila ponavljanje rasprave, jer održana očito nije uspjela. Nije dobila čak ni odgovor!

Ne znam kojim ste načinom uspjeli postići takav učinak i ne zanima me, no pitam Vas: smatrate li javnu raspravu zaista održanom i vjerodostojnom za donošenje konačne Odluke? Zar Vam zaista nije stalo do mišljenja građana ili možda umišljate da su svima Vaš lik i djelo dovoljni da Vam vjeruju? Kako bi bilo da to još jednom provjerite na otvorenoj sceni na pravi demokratski način.

I na kraju, želim reći zašto pišem ovo pismo. Zato jer će se u četvrtak (28.07.2011.) na sjednici Gradskog vijeća dizanjem ruku izglasati Odluka o izmjeni UPU-a, jer Vi tako želite. Jer je i ova sjednica (u nekom čudnom terminu – sredina ljeta) sazvana samo radi toga. Oporbeni vijećnici biti će protiv, ali pričali oni što god žele, iznosili argumente, pozivali se na demokratski postupak, postavljali se na glavu ako treba, vladajuća većina će odšutjeti (uz poneku uvredu) i podići ruke.

U ime Kluba vijećnika SDP-a Grada Delnica,

 

Predsjednik:

Josip Horvat